pulsirajuća jama

Bilo je to u noći sa petka na subotu... Napio sam se k'o stoka, kao i svakog vikenda... i naravno po dolasku doma masturbirao mališana, mlatio ga o' rub stola, i iživljavao se na njemu, k'o neonacist na crncu ili židovu... naravno, sve dok mi ruka nije utrnula... Krevet se činio kao pravi oblak sna u koji sam uronio svojim drhtavim bićem... koje je drhtalo od pića i kojekakvih primjesa, okolne droge, koje klinci raspačuju u mom selu... Naravno, zaspao sam kao beba sa prstom u ustima i počeo da sanjam tu predivnu priču...

Bilo je kao u raju... a ja sam bio toliko poletan i snažno ukrućen... Njeni mišići obavili su se oko mene, a slasna tekućina koje je navlaživala njene stijenke, prelijevala se u nijansama boje, kao da gledaš u čokoladnu dugu obojanu sokom od višanja... Takvo šta nisam u životu doživio, i bilo mi je... ''ama''... baš predivno... 726 m duboka jama u koju sam se spuštao, pulsirala je i bila živa, a ja sam se osjećao kao od majke rođen... Mališan mi je bio ukrućen cijelo vrijeme, tako da sam morao na svakih 100tinjak metara, ''zakampirat svoj kamp'', ulogorit se i očešat malog snagatora od stijenke te predivne jame... Sve je bilo po planu, a cilj mi je bio doći na dno te dubine od 726 m, pronaći zlatno jaje, očešat se koji put od njega i zasuti ga svojom moćnom vanilijom... Bilo je napeto i gusto, a na putu sam susretao mnoge spodobe i kojekakva morbidna bića, pa sam tako sreo starog i iskusnog indijanca, kojega nazivaju ''Tumoroid Koji Sjedi''... On me je uputio u zle i naopake pokušaje mnogih avanturista poput mene, koji se nikad nisu vratili s ciljem da dohvate to moćno zlatno jaje i očešaju se od njega... No, ja kao ja, nisam odustajao... Kruti snagator me je držao na životu, a na putu sam susreo i kukca koji je sličio na skakavca, a nazivali su ga ''Jamska Picoizjednica''... Odurno je smrdio ! Iskreno rečeno, osjetio se po neugodnim mirisima, neoprane ženske nježnice, što nikako ne podnosim, no uvrstio sam i njegove priče u svoj širokoumni pogled, i tako saznao da ih je takvih poput njega bilo puno više, ali su pocrkali svi koji su bili zainteresirani za spoznaju zlatnog jajeta, i tako su isti ti krenuli u potragu i nestali... FKT, tada mi nije bilo svejedno, ali naravno, nisam odustajao... Želja me vodila i dalje, a ja sam bio sve znatiželjniji... Na 500-tom metru dubine susreo sam, ni manje ni više nego svog idola iz djetinjstva i zapitao ga kako se on uopće našao, ovdje ?! Glavom i bradom je to bio moj veliki idol... Adolf Hitler... rekao je kako je završio ovdje po nalogu ''Vrhovnog suda za poslijesmrtne presude nakon života na Zemlji''... i eto ! Tako je završio po kazni istoimenog suda u tzv. ''Picinoj Jami''... Molim ?! U tom trenutku mi je sinulo, i sve je bilo tako logično... !! Nisam bio nesretan, tužan ili melankolično patetičan... Baš naprotiv, nakon toliko mjeseci nejebice i šlajfanje na stranice slične poštovanom Red Tube-u, ja sam se našao u njoj... u velikoj, ženskoj, nadajmo se dlakavoj, mirisno-nemirisno ugodnoj i neugodnoj, ogromnoj, razlohanoj, mekanoj, bićima nastanjenoj, toploj i pulsirajućoj p.....i !! Ili ti ljepše rečeno ''nježnici'' ! Potraga za zlatnim jajetom, ne da se nastavila, nego sam željno iščekivao doček na cilju i ostalih jajana, a i krutko snagator, bio je i više nego raspoložen za daljnje avanture... Zlatno jaje kao da mi se nasmiješilo, a moj krutko je prodro u njega kao kad muški nježnik penetrira u žensku nježnicu sa ciljem da joj podari vruće i tople vanilije koja kola tunelima sreće, kao što je još uvijek kolao alkohol u krvi mog drhtavog bića, koje je i dalje pulsiralo u snu i slinilo u krevetu života, s ukrućenom batinom koja je podigla poplun ispod kojega sam spavao, kao šator u obližnjem kampu.