srijeda, 25. svibnja 2011.

Kolotečina vremena u jednoj sasvim normalnoj priči

2274 je godina...
Kojekakve krpe na leđima bilo kojeg prolaznika,
torba puna nepotrebnih i potrebnih namirnica, a ja... hm... tu sam negdje i ja...
Sve se odvija svakidašnjom rutinom, a svaki dan je nova avantura, u svijetu koji više ne poznamo... Ne onakvoga kakvog smo poznavali prije 250 godina, cca...
Sa horizonta je sve što vidiš... jednolično, rasuto, mrtvo i živo...
Morbidno i usnulo...

Tri dana nisam jeo kako spada, nisam okusio svoje najdraže jelo...
Pikantan rakun, ispečen u umaku od Hroničnih (drvo mirisa) lišajeva...
Nisam vidio čovjeka danima...
Sam lutam u smjeru kojeg niti poznam, a želim... oluškujem i ne čujem...
Tako isprazno dosta dugo nisam vidio niti čuo...
Ali, baš tako prazno... ? ''pfff''
Koračam, otkrivam svijet i tražim nešto novo.... Moj život je odavno prestao ''biti'', odkada su me napustili svi... primoreno... Sam sam odrastao i osluškivao morbidne i suhonjave priče koje su me okruživale svakoga dana... ali sada želim nešto više...
Bar malo...
Koračam...
Trčkaram...
Tražim...
456 m duboka jama našla se ispred mene, a iz nje smrad kakav nemožete zamisliti...
''Da li sam našao nešto što će me zanimati''
''Da li je to... to što će mi promijenit život''... ?
''Bar malo''... ?
Konop koji nosim sa sobom, trebao bi mi pomoći da se spustim u nepoznato grotlo...
Konop je dugačak kojih 500tinjak metara okruglo, tako da lako znam koliko je jama duboka, budući da mi je ostalo nešto manje od 40ak metara konopa na površini ''neiskorišteno''...
Vežem ga za obližnje stablo...
Spuštam se...
Na dnu shvaćam da je u jami ''samo'' voda, koja vodi 'ko zna kuda...
I sve što vidim u njoj je odraz svog lica... ali prestrašenog... kao da vičem nekome... nešto...
''Sanjam li ?''
''Poludio sam''
Vraćam se nazad... preriskatno je uroniti unutra... pa čak i zastrašujuće...
Uskoro će noć...
Kampiram...
Logor...
Vatra...
San me muči... već dugo nisam imao djevojku uz sebe... nekoga zagrliti... zaspati...
''k vragu''...
Jebe me osjećaj samoće, nejebica... ''sexa mi se !''
Šutim...
Masturbacija... ''ahhh''...
San...
Budim se... Ogledam... Ne shvaćam...
Jama ne postoji... nema je... ''Oo Wtfak?''
Zastrašujuće... Kupim stvari i odlazim...
... ... ...
Tri dana je prošlo... opet...
Koračam...
Ne shvaćam...
Treća noć je tako dugačka...
''???''
''Ja, ja ne shvaćam, ne shvaaaćam, koji q...ac ?...''
Jezero ispred mene, i u njemu barka...
Gola žena, na barci me doziva, a ja...
Nemogu odoljeti... Tako naga, te grudi...
''Aahhhh''
Trčim za njoj, plivam... uranjam...
Ja, ja ne odustajem... ne mogu ne smijem... želim ju za sebe... ta prokleta ženska ljepota...
''K vraguuuuuu !!''...
''Gdje je... ?''
Gola je... Tu je i ja ju grlim... ona... ona iščezava...
Nemam zraka... želim izaći van, ali moj zastrašen pogled gleda vani i vidi svoj odraz začuđen...
U nevjerici...
''Taj čovjek, to sam ja... ? Taj čovjek odlazi na konopu ''prema gore'', negdje...''
''Kriste !!''
Bježim...
Ja, ja... cijelo vrijeme stojim na istom mjestu ?
Ja, ja... ''Ahhhh''...
Bolje ne postoji...
...
Upao sam u kolotečinu vremena ?
''Da li je to moguće ?''
''Možda se ovaj svijet ipak promjeniti može ?''
''Možda se sve može vratiti unazad?''
''Možda?''


Nema komentara: